Put borilačkih vještina

maxresdefault

Čim spomenemo borilačke vještine, odmah pomislimo na one koje dolaze iz Kine i Japana. Međutim ako pažljivije pogledamo povijest, vidjet ćemo da su borilačke vještine bile poznate širom svijeta – od Indije, Bliskog istoka, Rima i Grčke do Inka, Azteka i sjevernoameričkih Indijanaca. Ipak, dok je tradicija borilačkih vještina drugdje posve potonula u zaborav, na Dalekom se istoku dobrim dijelom očuvala i razvijala. Upravo njihovoj tradiciji zahvaljujemo što su ove vještine prenesene i popularizirane u našem dobu. Tome su uvelike pridonjeli veliki učitelji, ali i obilje dostupne literature.

Moramo spomenuti da je bilo i drugih utjecaja na razvoj ovih vještina. Tako, primjerice, pod utjecajem borilačkih stilova koje su porobljeni crnci održali u Južnoj Americi nastajecapoeira, vještina koja se sve više širi po cijelom svijetu.

Ovdje želimo prikazati onu zajedničku nit koja je osnova svih borilačkih vještina. Mnogi su učitelji govorili upravo o tome, pa ćemo koristiti njihove rijeći kao veliko blago koje nam je ostavljeno u nasljeđe.

Nažalost, danas puno ljudi borilačke vještine povezuje s postizanjem fizičke nadmoći i fizičkim razračunavanjem. Upravo suprotno, stari majstori tumače kako one to nipošto nisu. Pročitamo li njihove poruke i životopise, vidjet ćemo kako uvijek ističu stalnu budnost nad svojim postupcima, moralnost i pomaganje drugima. Tako karate-do majstor Funakoshi Gichin kaže: «Jedna od stvari koje uvijek govorim novim učenicima jest da onaj koji misli samo na sebe i koji je nepažljiv prema drugima, nije dorastao učiti karate-do.» Slavni Bruce Lee je rekao: «Jeet-kune-do ne služi da bi nekome nanjeli ozljedu, već je jedan od puteva kroz koje nam život otkriva svoje tajne… Jeet-kune-do je korak prema upoznavanju sebe.»

Svrha borilačkih vještina nije dakle borba sa protivnikom. Ipak, mi govorimo o pojmu koji se sastoji od dvije riječi: borilačke i vještine.

Pojasnimo najprije pojam borilačke. Ova riječ izvedena je od riječi borba. Danas joj ljudi najčešće daju negtivan predznak. No, je li borba vezana samo uz borilačke vještine?

Obično kažemo da se liječnici bore za nečiji život, da se pojedinci bore za očuvanje kulturnih, ljudskih vrijednosti, ekolozi za očuvanje prirode, itd. Kud god se okrenemo, vidimo borbu. Ona je, dakle, općeprisutna i nije nužno negativna. Je li određena borba dobra ili loša ovisi jedino o početnoj namjeri s kojom čovijek u nju ulazi. U drevnim spisima o tai chi chuanu piše: «Namjera usmjerava chi, a chi usmjerava tijelo», odnosno, naša namjera usmjerava energiju kojom djelujemo u životu.

Proučavajući dalekoistočnu tradiciju vidimo da borilačke vještine imaju duboko duhovni i humani karakter. Prema predajama, najveći utjecaj na borilačke vještine u Kini imao je Bodhidharma, budistički svečenik koji je donio dyana budizam iz Indije (kineski chan ili japanski zen). Smatra se da su borilačke vještine čuvenog hrama Shaolin začete upravo pod njegovim utjecajem. Ta znanja i vještine brzo su se proširile Kinom, a kasnije ih lutajući svečenici prenose u Japan gdje su doživjele svoj vrhunac.

Gotovo sve borilačke vještine govore o odnosu između čovjekova uma i tijela. Um i tijelo nisu suprotnosti, nego dijelovi iste cjeline među kojima je potrebno uspostaviti skladan odnos. Mahabharata govori o borbi unutar svakog čovjeka koja se odnosi na sukob njegova višeg i nižeg aspekta. O ishodu tog rata ovisi što će od to dvoje ovladati čovjekom; cilj borbe nije uništenje jednog od njih već uspostavljanje sklada. Borilačke vještine upravo su odraz te duhovne, nutarnje borbe. Vjerojatno je ta ideja ugrađena u njih od samih početaka.

Um ne možemo vidjeti, ali promatrajući tijelo i naše djelovanje možemo dokučiti kakav je naš um. Ono što i kako radimo pokazuje kakvi smo ljudi i koliko smo svjesni svojih postupaka. Istočnjaci govore da je cilj vježbanja razvoj naše svijesti. Oni poručuju da trebamo osvijestiti svaki trenutak našeg postojanja. Pritom se vježbanje ne odnosi samo na trenutke provedene u dvorani ili na nekom izoliranom mjestu. Tek kad izađemo iz dvorane trebamo nastojati zadržati mir i staloženost, kao i fizičku spretnost.

Usporedimo to s vještinom vožnje automobila. Ne učimo voziti auto da bismo ga vozili na poligonu, već u svakodnevnom životu. Što smo svjesniji i spretniji, to ćemo brže i sigurnije doći do cilja, a drugi sudionici tako će biti sigurniji na cesti. Tako i borilačke vještine treba primjenjivati u svakodnevnom životu, čineči ga sigurnijim za sebe i za druge ljude.

«Svakodnevni život postaje izazov upravo kroz duh zena i budoa koji nalaže osviještenost svakog trenutka – dok ustajemo iz kreveta, radimo, jedemo ili idemo na počinak. Ustvari, svakodnevni život i jest dobra prilika za ovladavanje sobom.», kaže zen učitelj i aikido majstor Taisen Deshimaru.

Ovako promatrane, borilačke vještine nisu sport. U sportovima se previše naglašava zahtjev da se bude bolji od drugih. U borilačkim vještinama također postoji zagtjev za biti bolji, ali u odnosu na sebe. Biti bolji od sebe jučer, prekjučer, prije godinu dana… Morihei Ueshiba kaže: «Jedina istinska pobjeda je disciplinirati sebe», a Taisen Deshimaru: «Nemam ništa protiv sportova, kroz njih se trenira tijelo, razvija snaga i izdržljivost. Ali natjecateljski duh i snaga koji u njima dominiraju nisu dobri, oni odražavaju iskrivljenu sliku života. Bit borilačkih vještina ne treba tražiti tu…»

Ako borilačke vještine nisu nasilje i nisu sport, što su onda? Japanci bi mogli odgovoriti: «One su do.»

Budo – put borbe i ratništva

Prestankom građanskih ratova u Japanu, ratnička umijeća, bujutsu, gube svoj vanjski smisao, a sve više naglašava njihov unutarnji asekt, pa tako ona postaju budo – put ratništva. Tako tijekom prošlog stoljeća Morihei Ueshiba od aiki-jujutsua atvara aiki-do , majstor luka Ava mijenja kyu-jutsu u kyu-do (put luka), ken-jutsu postaje ken-do (put mača)…

Tako je stavljen naglasak na do. Riječ do u prijevodu se opisuje kao put, staza, način. Kako pronaći taj put? Kako njime ići? I konačno: Kamo vodi taj put?

Put svakako počinje od osnovnog filozofskog pitanja: Tko sam ja? To nas upućuje da put, pa ni borba, nisu nigdje izvan nas. Jedna zen izreka kaže: «Put je pod tvojim nogama.» Dakle, put je tu, pred nama, samo treba početi njime hodati. Kako?

Mnogi učitelji kažu da put počinje s početkom svjesnog mijenjanja sebe u boljeg čovjeka. Majstor aikida Mitsugi Saotome kaže «Da bi promijenili i poboljšali svijet moramo promijeniti i poboljšati sebe. To je početak vježbanja budoa.»

Slijedeći ideju zena, koja je neodvojivi dio borilačkih vještina Istoka, možemo zaključiti da je do put razvoja naše svjesnosti o ovdje i sada. Isto nam poručuje i zapadna filozofija izrekom koja je bila uklesana u Apolonov hram u Delfima: «Spoznaj samoga sebe.»

«Možda ćete se upitati što je najvažnija stvar u trenutku treniranja aikida. To je da pogledate sebe, vašu najdublju dušu.», kaže Mitsugi Saotome.

Karate majstor Funakoshi Gichin kaže nam kako se pravo značenje riječi budo odnosi na zaustavljanje sukoba, a ne na njegovo izazivanje: «Riječ bu u kineskom je pismu predstavljena s dva simbola: jedan od njih znači zaustaviti, a nalazi se unutar drugog kojeg tvore dvije prekrižene helebarde. Dakle, njezino stvarno značenje je zaustaviti sukob.»

Dolazimo do zaključka da se borilačke vještine vježbaju zbog ostvarenja sebe kao ljudskog bića, zbog toga da i drugim ljudima pomognemo na tom putu kako bismo zajedno ostvarili prirodniji i humaniji međusobni odnos.

«Karate-do nije samo ovladavanje nekom borilačkom vještinom, nego također i učenje kako biti dobar i častan član jednog društva.» Funakoshi Gichin

Rečeno muzičkim riječnikom, cilj je borilačkih vještina (u odnosu na sebe) omogućiti da se naše ja može čuti poput dobro ugođenog instrumenta.

«Razmislite o tome kako čujete glazbu. Ne slušate je notu po notu. Čujete cijelu skladbu i shvaćate njezinu ljepotu. Sedmo čulo je sposobnost čuti cijelu glazbu svemira u kojoj i vi sudjelujete, to znači čuti kako se nota koju trebate odsvirati uklapa u pjesmu čiji je sastavni dio. Treniranje u aikidu bi trebalo težiti prema tome da nas sve ujedini, u tijelu i duhu, sa zakonima prirode.» Mitsugi Saotome

U tom smislu čovječanstvo je poput orkestra čiji je cilj stvoriti jednu simfoniju gdje će svaki instrument svoju dionicu odsvirati savršeno i u skladu s drugima.

Slijedeći ideje učitelja borilačkih vještina uviđamo da ono što učimo u dvoranama treba živjeti u svakodnevnom životu, jer je cijeli ovaj svijet jedan veliki dojo – mjesto za vježbanje puta.

Izreke

«Nema neprijatelja u aikidou. Griješite ako mislite da budo znači imati protivnike i neprijatelje, biti jak i poraziti ih. U pravom budou nema ni protivnika ni neprijatelja. Pravi budo znači biti sjedinjen s Univerzumom, tj. biti sjedinjen sa središtem Univerzuma.»

Morihei Ueshiba

 

«Aiki nije zahvat borbe ili poraz neprijatelja. To je put pomirenja svijeta i stvaranja jedne obitelji od čovječanstva…»

Morihei Ueshiba

 

«Vidimo samo mali dio brijega, dok je veći dio ispod površine vode. Na sličan način većina ljudi misli da je tjelesna snaga jedina. Zaboravlja se nevidljivi um. Istinska snaga je u njihovoj sjedinjenosti.»

Koichi Tohei

 

«Dobro je vježbati tijelo, ali to ne čini nužno um jačim. Kako tijelo, tako i m ima svoja vlastita načela. Njihovom spoznajom i primjenom postiže se sklad čitavog bića.»

Koichi Tohei

 

«Spoznati sebe znači proučavti sebe u međuodnosu s drugom osobom.»

Bruce Lee

 

«Razumijevanje sebe ostvaruje se kroz proces odnosa, a ne kroz izolaciju misli.»

Bruce Lee

 

«Poznavanje sebe je osnova jeet-kune-doa, jer je ono bitno ne samo za vještinu borbe već također i za život pojedinca kao ljudskog bića.»

Bruce Lee

 

«Ratnik treba istovremeno slijediti dva puta – put mača i put kista. Čak i ako nema prirodnih sklonosti za te puteve, od ratnika se očekuje da i u raznim drugim vještinama i umjetnostima irazi svoje sposobnosti.»

Miyamoto Musashi

 

«Suvremene borilačke vještine kao što su kendo, karate , judo i aikido potječu izravno iz braka zena i bushida, srednjovjekovnog kodeksa samuraja. U svom najboljem izdanju oni postaju budo.»

George Leonard

 

«Tajna borilačkih vještina je naučiti usmjeriti um, rju gi, obrazovati ga u duhu ispravnog djelovanja.»

Taisen Deshimaru

 

«Ponašanje utječe na svijest. Naše držanje ovdje i sada djeluje na čitavu okolinu – naše riječi, djela, način na koji se krečemo i stojimo, sve to utječe na ono što se događa oko nas i u nama.»

Taisen Deshimaru

 

«Do, put, je metoda, učenje koje vas osposobljava da savršeno razumijete prirodu vašeg uma i jasva. To je put Buddhe, bucudo, koji vas vodi u smjeru otkrivanja vaše iskonske prirode, potičući niže jastvo (ograničeno ja) da ustupi mjesto višem, potpunijem jastvu.»

Taisen Deshimaru

 

«Mir u pokretu je, dakle, tajna kendoa, puta mača, a također i tajna budoa i zena, koji imaju istu aromu. U tome leži tajna svake borilačke vještine, bez obzira na taktičke i tehničke razlike među njima.»

Taisen Deshimaru

 

«Tigar i lav su jaki, a njihov instinkt i žudnja nagone ih da pobjeđuju. Njima se nikad ne dogodi da napuste svoj ego. Ali ljudska bića imaju priliku nadići ego i smrt. U budou oni moraju postati čak i jači od lava i tigra, i odbaciti životinjske nagone koji prijanjaju uz njihov duh.»

Taisen Deshimaru

 

Napisao: Damir Krivdić

Izvor: Nova Akopola br. 45,  listopad-prosinac 2005.