Uvod

Opća percepcija o Aikido-u jest da je to čisto obramena borilačka vještina, koja nema napadačkih tehnika. No, Aikido nije tako ograničen.

U Aikido-u postoje četiri razine:

1. KATAI (kruto)
2. YAWARAKAI (gipko)
3. KI-NO-NAGARE (tečno)
4. KI (duhovno)

Većina treninga trebala bi prakticirati 1. razinu. Vježba se sastoji od napada prvog trening partnera hvatom ili udarcem drugog trening partnera, dok drugi partner izvodi tehniku neutralizacije napada. Nakon toga uloge napada i obrane izmjenjuju se između partnera. Trening u ovom obliku, napadaču dopušta izvođenje čvrstog (krutog) hvata na partneru prije nego partner otpočne obrambenu tehniku. To je treniranje do krajnjih ganica, jer partner koji se brani mora prevladati cijelokupnu moć napadača, pri čemu ovaj unaprijed zna koju će tehniku partner primjeniti.

3. razina slična je 1. razini, no partner koji se brani tu više ne čeka da napadač napad izvede do kraja. Naprotiv, partner počinje obrambenu tehniku dok je napadač još u procesu izvođenja hvata. Ovaj oblik tehnike karakterističan je po tome da napadača vodi njegova namjera (odlučnost) da izvede čvrsti hvat.

2. razina se može opisati kao tranzicija od razine 1 prema razini 3. Na ovoj razini, partner koji se brani privučen je napadačevom moći te se gipko prepušta poput bambusa što se njiše na vjetru.

Na sve tri razine, partner koji se brani prepušta se moći napadača te preuzima kontrolu, transformira početni napadački pokret u novi, koji rezultira bacanjem ili fiksacijom. To je AIKI princip, na japaskom poznat kao AWASE (raditi zajedno) ili KI NO MUSUBI (veza sa duhom).

Razine 1 – 3 su temelj Aikida, što se može usporediti sa učenjem abecede i osnovne gramatike bilo kojeg jezika. Obrambeni dio treninga je u osnovi statičan, jer partner čeka fizički napad prije nego otpočne obranu.

Na razini 4, duh partnera koji se brani i duh napadača postaju jedno, te je osoba sposobna osjetiti i kontrolirati svaki napadačev pokret. Riječima Aikido osnivača O-Sensei Morihei Ueshiba-e: „ Sve što trebam učiniti je stati pred suparnika okrenut leđima. Ako me pokuša napasti, njegova želja za napadom pogoditi će i ozljediti njega samoga. Integriran sam s univerzumom, ne posjedujem ništa. Kada stojim, apsorbiram suparnika.“

Razina 4 je posljednja razina u Aikido-u, no vrlo ju je teško dostići. Koliko mi je poznato samo ju je O’Sensei, i možda još nekoliko drugih, uspjelo dosegnuti. Zadatak nas ostalih je da o tome ne razmišljamo, i da marljivo treniramo prve tri razine kako bi usavršavali sebe malo po malo, dan po dan.

Put u primjer

SHOMEN-UCHI IKKYO je jedna od najosnovnijih Aikido tehnika. Sastoji se od objeručnog hvata ruke napadača i fiksacijom na tlu licem prema dolje. Ova tehnika može I jest u mnogobrojnim školama izvođena kao odgovor na ravni napad prema gornjem dijelu glave  (SHOMEN-UCHI). Takav se scenarij sastoji od statičke obrane, kao što je ispred opisana.

U svakom slučaju, O-Sensei I moj učitelj Morihiro Saito ne pokazuju tehniku na ovaj način. Prema učenju O-Sensei-a: “Zakorači desnom nogom I direktno napadni lice suparnika desnom TEGATANA-om (brid dlana), te udari u rebra lijevom šakom.”

Budo, Teachings of the Founder of Aikido, prevedeo John Stevens, Kodansha America, Inc. 1991, str. 41.

Saito-Sensei podučava: “Osnovno pravilo jest da napad iniciraš kao odgovor na napadačevu namjeru te ga uhvatiš za ruku kada ti pokuša parirati. Preuzimajući inicijativu voditi ćeš partnerovu ruku van u svoj krug djelovanja.”

Aikido, Volume III, Morihiro Saito, Minato Research & Publishing Co., Ltd., 1974, str. 40.

Ovaj koncept se ne sastoji od statičke obrane. Partner koji se brani inicira sukob zamahom prema licu napadača. Naime, partner ima dva izbora: ne činiti ništa I biti napadnut, ili podići ruku pred lice da blokira napad. Ovaj pokret je zapravo željeni pokret jer će se njime napadačeva ruka dovesti u odgovarajuću poziciju za IKKYO zahvat (fiksaciju). Drugim riječima, partner poziva napadača navodeći ga u željenom smjeru, uklapa se u pokret, te preuzima kontrolu u skladu sa AIKI principom.

Vrlo je bitno da jedna od najosnovnijih tehnika u Aikido-u, kao što su podučavali Osnivač I njegov najstariji učenik, započne napadačkim udarcem. No, SHOMEN-UCHI IKKYO nije jedini primjer. To je dio osnovnog treninga, što nam govori da su korjeni Aikido-a puno dublji od statičke obrane.

Stvarnost

Aikido je borilačka vještina koja je prvenstveno usmjerena na samoobranu. Prva premisa samoobrane jest izbjeći nasilnu ili potencijalno nasilnu situaciju bez sukoba, koliko je god to moguće. No, ukoliko to nije moguće, te je osoba fizički napadnuta od nasilnog pojedinca ili grupe, situacija može biti vrlo ili čak po život opasna.

Fizičke tehnike samoobrane ne bi nikada smjele biti ograničene na statičku obranu. Pogotovo u slučaju sukoba sa više napadača koji mogu biti naoružani smrtononim oružjem, pri čemu je vjerojatnost «pobjede» najvećim dijelom na strani napadača. U takvoj situaciji, razlika između života i smrti može prvenstveno ovisiti o sposobnosti pojedinca koji se brani da smanji tu vjerojatnost pripremajući inicijalni napad.

Zaključak

Iako se osnovni Aikido treninzi sastoje od statičke obrane, put prema napadačkoj aplikaciji tehnike je očit i vodi prema novoj dimenziji vještine. Napadačka tehnika se naravno nikada ne bi smjela koristiti za neisprovocirane napade na nevine ljude. U svakom slučaju, u nekim situacijama jedina potencijalno uspješna obrana je snažni napad, a Aikido nasreću pruža ovu mogućnost.

Prevela: Vedrana Peranić