Stil Aikidoa ili Aikido Morihei Ueshiba-e.
Iwama Ryu. Doslovno prevedeno znači Škola iz Iwame. Iwama (kraj/predio u Japanu – pokrajina Ibaragi), Ryu (škola;stil). Ovdje leži značajna specifičnost, koja karakterizira Iwama Ryu kao izvorište Aikida.
Osnivač je, naime, doživio inspiraciju (prosvjetljenje) upravo u vrtovima svoga imanja tijekom posljednjih godina svoga života. Ondje, u posljednjim godinama njegova razvoja, konačno se oblikuje ime Aikida Morihei Ueshibe. Pojam tog razvoja Morihei je definirao kao: Takemusu Aiki.
Rekao je: «Spoznao sam, čitajući Shinto tekstove, da je Takemusu srce Japanskog Budo-a, potpuno slobodno i sposobno za bezgranične transformcije. Univerzalno i pojedinačno skladno djeluju u Takemusu Aiki.».
Take se definira kao Budo (hrabra/ junačka/ odvažna/ smiona/ viteška borba).
Musu dolazi od Musubu, to je kreativna moć egzistencije, plodna, iznimno produktivna, koja stvara život.
Dakle, Takemusu Aiki znači: neograničena kreativnot u Aikidu.
Poruka Osnivača prenosi se putem majstora (učitelja), nekada njegovih učenika, od Japana prema ostatku Svijeta. Jedan od Osnivačevih učenika bio je Morihiro Saito, 9. Dan.
Saito Sensei stalno je i nepogrešivo slijedio put, koji mu je Osnivač pokazao. Jedini Aikido koji je Saito Sensei poznavao jest Aikido koji je Morihei vježbao u Iwami tijekom posljednjih godina svog života. Saito Sensei si nikada nije dozvolio da mijenja tehnike, za razliku od ostalih majstora (Morihei-evih učenika).
Za Iwama Ryu je karakteristično vježbanje sa oružjem (Buki waza; bokken i jo), koje je integrirano u vježbe bez oružja (Taijutsu).
Evo što je Morihiro Saito odgovorio na pitanje o vježbanju sa oružjem u Takemusu Aikido-u, te značaju istoga u odnosu na Taijutsu tehnike:
Morihiro Saito:
«Aikido je borilačka vještina. Nije važno koliko je osoba dobra u Judo-u, ako uzme kendo mač i izgubi od učenika Kendo-a, neće biti budoka, već samo judoka. Čak najbolji kendoka, biti će samo kendoka, ali ne i budoka. O’sensei (Osnivač) rekao je Dame!(Loše!). Sve predstavlja jednu cjelinu i jednu beskrajnost. Upravo zato u Aikidu, sve tehnike bez oružja slične su tehnikama s oružjem. Dakle, tehnike sa oružjem ne mogu se izdvajati iz Aikida. One su dio Aikida.
Neki ljudi govore da je Aikido kolekcija tehnika, no to nije točno.
Svaka tehnika sadrži druge. Nije važno koju od tri stvari koristiš, bokken, jo ili taijutsu, razdvojene one ne čine Aikido. Zato je oružje jedan posebno bitan dio Aikida.»
Druga bitna stvar u Aikidu je Kiai. Živa enciklopedija Aikido krugova, daje komentar o značenju Kiai-a:
«Kiai je nešto što dolazi samo od sebe.
Postoje metode potiskivanja/ograničavanja/zatomljivanja Kiai-a, no O’sensei je drugačije razmišljao. Smatrao je da je potrebno vikati iz donjeg dijela trbuha. Snažan Kiai u borilačkim vještinama znak je dobre i moćne energije. Važno je raditi Kiai. Vježbanje bez Kiai-a ne može dovesti do velikog napretka. Trening tada nije moćan i nedostaje enegije. Trening je pun energije kada je Kiai snažan. Zato je bolje snažno vikati. O’sensei je uvijek govorio: «Kakav je to Kiai? Napravi jači Kiai! Izađi van i učini da s drveća padne lišće!». Uvijek je s ponosom govorio: «Jednom sam napravio Kiai u firmi novina, Asashi Shimbun, i sa stolica je palo 14 osoba!»
Kada se trenira tamo gdje se ne smije bučiti, npr., jer će se žaliti susjedi, budi smireniji. No, kadgod se pruži prilika zaviči svom snagom.»
Iskreno želimo da se ljudi u našoj zemlji upoznaju sa zanosom/čari ove borilačke vještine, i da svi koji žele, u njoj pronađu ono što im je potrebno da bi živjeli u stvarnoj okolini dobre volje i razumijevanja. Mislimo da je to neophodno u ovo današnje vrijeme preživljavanja. I da oni koji već imaju neko znanje o Aikidu, da točno razumiju njegovu poruku.