Bushido

samurai-brandishing-sword-P

Bushido (“Put ratnika”), je japanski kodeks ponašanja i način života. Moglo bi se reći da je u nekim crtama sličan zapadnjačkom poimanju viteštva. Bushido se razvijao od 11 – 14 st. uz tekstove različitih autora. U skladu sa japanskim riječnikom Shogakukan Kokugo Daijiten, bushido se definira kao jedinstvena filozofija (ronri) koja se širila među pripadnicima retničke klase Muromachi perioda.
Glavne dogme bushida datiraju iz ranog 12. st. što jasno prikazuju najraniji prijevodi literatura japanskih ratničkih kuća. Za vrijeme Tokugawa šogunata bushido je inkorporiran i u japanske feudalne zakone.
Inazo Nitobe, u svojoj knjizi: “Bushido: Duša Japana”, opisuje bushido na svoj način: “…Bushido je dakle, kodeks moralnih principa koje su samoraji trebali, ili im je bilo naređeno da proučavaju… Češće je to neizrečeni i nepisani kodeks… Bushido je životni rast dekada i stoljeća vojničkih karijera.”

 

POVIJESNI RAZVOJ

 
RANA POVIJEST

Postoje dokazi o postojanju Bushida u vrlo ranim povijesnim periodima, što potvrđuju zapisi u literaturi koja datira čak iz 712. g. P.N.E. Kojiki je najstarija postojeća japanska knjiga. Napisana prije nove ere, sadrži ulomke o Yamato Takeru-u, sinu cara Keika. U ulomcima se pruža uvod u već tada važne osnovne principe bushida, osobne vrijednosti pa čak i štovanje “kulta” mača od strane japanskih ratnika toga doba. Yamato Takeru se može ugrubo može smatrati ranim idealom za nadolazeće naraštaje japanskih samuraja. On je iskren i častan, a neprijatelje svoga oca siječe “kao lubenice”, nepokolebljiv, ali ne i bezosjećajan, što se može vidjeti iz njegovog naricanja za izgubljenim ženama i domovinom, te u njegovoj želji da se bori protiv neprijatelja sam. Što je najvažnije, Kojiki prikazuje rane crte razvijene japanske civilizacije i prije upoznavanja Japana sa kineskim filozofijama i dobrima.
Rani koncepti “idealnog ratnika” se isto tako mogu pronaći i u djelo Shoku Nihongi, koji opisuje ranu povijest Japana. Djelo je napisao 797.g. Dio knjge koji govori o 723.g. po prvi puta spominje pojam bushi kao oznaku za ideal ratnika – pjesnika. Bushi je postao sastavni dio japanskog vokabulara sa upoznavanjem kineske literature, te je pridodan autohtonim riječima, tsuwamono i mononofu.
Konin Wakashu (rano 10.st.), je prva carska antologija pjesama, u kojoj se po prvi put nalazi nagovještaj pojma saburau (čekati, ili pratiti osobu u gornjem domu društvene ljestvice). U japansom jeziku izgovor se promijenio te je zvučap saburai. Do kraja 12.st., pojam samuraj je gotovo potpuno postao sinonim za bushi-e, a pojam se odnosio pripadnike srednje i visoke ratničke klase.

RAZDOBLJE OD 13. DO 16. STOLJEĆA

U bushido literaturi tog perioda postoji izobilje referenci na ideale bushida. Heike Monogatari, djelo napisano 1371.g. bilježi borbu između Minamoto i Taira klanova u težnji za kontroliranjem Japana. Konflikt je poznat kao Gempejski rat. Kroz djelo se cijelo vrijeme provlače ideali kultiviranih ratnika. Ti su ratnici služili kao model educiranim ratnicima kasnijijh generacija. No ti ideali nisu smatrani kao nedostižni, već su za njima uporno tragali pripadnici gornjih ratničkih klasa, te su preporučavani kao kodeks primjeren japanskim ratnicima.
Postoji još mnogo primjera evolucije Bushido literature od 13. do 16.st.:
– “Poruka Gospodara Gokurakuji-a”
– “Chikubasho”
– Zapisi Imagawe Ryoshun-a
– Zapisi upravitelja Echizena, Asakura Toshikage
– Zapisi samurajskog generala Hojo Nagauji-a
– Zapisi Takede Shingena
– Upute Kato Kiyomase

Ovaj period ranog razvoja bushida, kao što je prikazan u raznim zapisima i kodeksima kuća, uključuje koncepte potpune lojalnosti gospodarima, poštovanja i naklonosti caru. Indicira se i potreba za samilost prema pripadnicima nižeg statusa, kao i potreba prezervacije njihovog imena. Rani bushido nalaže provođenje smirenosti, poštenja, pravde i pristojnosti. Isto tako se prikazuje i uska povezanost između učenja i ratničkog puta, koji postaju neodvojivi. Pronalazak prave smrti u borbi, za dobro svog gospodara, je isto tako jedna od naglašenijih ideja u ta rana vremena.

PERIOD OD 17. DO 19. STOLJEĆA

Premda je Japan živio u miri za vrijeme Sakoku (“zatvorena zemlja”) perioda, smaurajska klasa je i dalje igrala centralnu ulogu u vođenju zemlje. Smatra se kako je ovaj period relativnog mira doveo do pročišćavanja i formaliziranja bushida. Period se naziva Edo period. To je vriejme apsolutne dominacije Tokugawa klana. Litaratura važna za shvaćanje bushida tog vremena:
– Posljednja izjava Torii Mototade
– Kuroda Nagamasa
– Nabeshima Naoshige
– Go Rin No Sho (Knjiga pet prstenova, Miyamoto Musashi)
– Bu(shi)do Shoshinshu (Bushido za početnike)

DOGME

Bushido je proširio i formalizirao ranije samurajske kodekse uz naglasak na štedljivost, odanost, poznavanje borilačkih vještina te čast u smrti. Pod takvim idealima, ukoliko bi samuraj izgubio čast, mogao ju je povratiti ritualnim samoubojstvom pod nazivom seppuku (zapadnjacima poznatiji i kao hara – kiri). Premda se u Japanu govori seppuku, hara – kiri u principu označava istu radnju. Hara je po japanskom učenju centar tjelesne i energetske ravnoteže. Točka se nalazi ispod pupka. Kiri je japanska riječ za siječenje. Poveznica je jasna…
U dijelu svoje knjige “Samuraj: Svijet Ratnika”, povjesničar Stephen Turnbull seppuku feudalnog Japana opisuje ovako:
“Seppuku je točniji izraz za akt samoubojstva izvedenog rezanjem abdomena. seppuku je zapadnjacima poznatiji kao hara – kiri, a sam koncept je Europljanima toliko stran da je to jedan od nekoliko pojmova koji su ušli u njihov vokabular bez potrebe za prevođenjem. Seppuku se uglavnom izvodio bodežom. Priprema i ritual su se mogli izvesti u privatnosti vlastitog doma, ili na brzinu u tihom zakutku bojišnice dok su suborci držali protivnike na distanci. U svijetu ratnika, sepuku je djelo hrabrosti za koijm su posezali poraženi, osramoćeni ili smrtno ranjeni ratnici. Djelo je značilo da ratnik može okončati svoj život uz brisanje prijestupa a reputacija ne samo da je netaknuta, već i povećana. Rezanje abdomena otpuštalo je samurajski duh na najdramatičniji način, ali to je izuzetno bolna i neugodna smrt. Samuraj koji je izvodio ritual na sebi, zatražio suborca da mu odreže glavu u trenucima agonije.
Bushido je naširoko prakticiran, te je iznenađujuća uniformnost kodeksa kroz naredna stoljeća.
Samuraji su predstavlji od 7 – 10% ukupne populacije Japana, te je po prvom popisu iz Meiji perioda bilo 1 282 000 pripadnika visoke samurajske klase, koji su smjeli jahati i konje; 492 000 pripadnika niže samurajske klase, koji su smjeli nositi dva mača ali ne i jahati konje. U to vrijeme Japan je imao oko 25 000 000 stanovnika.
Međutim, seppuku nije jedina značajka filozofije bushida. Isto tako je bilo bitno odgajati djecu, brinuti se za vlastiti izgled, a ponajviše, konstantno biti spreman na smrt. Moglo bi se reći da je smrt sami centar filozofije bushida, kao i konačni cilj – umrijet dobrom smrću sa netaknutom časti.

7 VRLINA BUSHIDA

  • 義 – Gi – Poštenje, ispravnost
  • 勇 – – Hrabrost
  • 仁 – Jin – Dobročinstvo
  • 礼 – Rei – Poštovanje
  • 誠 – Makoto ili 信 – Shin– Čestitost
  • 名誉 – Meiyo – Čast, slava
  • 忠義 – Chūgi – Odanost

Ponekad se ovim vrlinama pridodaju i ove:

  • 孝 – – Dječje poštovanje (prema roditeljima i precima)
  • 智 – Chi – Mudrost
  • 悌 – Tei – Briga za starce

MODERNI BUSHIDO

Neki ljudi u Japanu, pa čak i u drugim zemljama, slijede iste ove vrline. Ideja je nastala iz tumačenja da japanski muškarac treba biti sposoban adaptirati se na uvjerenja i filozofije modernog svijeta.
Jedno od tumačenja:
“Ratnik štiti i brani jer shvaća važnost drugih. Zna da su esencijalni za društvo te u svojoj službi to prepoznaje i cijeni… Uzmi nekoliko dodatnih trenutaka na tamnim mjestima parkirališta kako bi bio siguran da je žena ušla u svoj auto sigurno prije nego je otišla od tebe. Dnevno izvršavanje ovakvih aktivnosti je jednako važno za trening kao i vrijeme provedeno u dojo-u… U suočavanju sa ženom ili djetetom u situaciji akda su ranjivi, postoje dvije grupe muškaraca: oni koji će ponuditi pojačanje i po moć, i oni koji će moiti nad njima. U modernom društvu, postoji još jedna vrsta ljudi, a ta će potpuno ignorirati njihovo stanje!

GLAVNE FIGURE KOJE ASOCIRAJU NA BUSHIDO

  • Miyamoto Musashi
  • Morihei Ueshiba
  • Yamaga Soko
  • Yamamoto Tsunemoto
  • Kato Kiyomasa
  • Torii Mototada

Budo i simbolizam

kuyo-juni

Na Dalekom Istoku sve je duboko povezano uz simbolizam. Uz najnapredniji tehnološki napredak i modernizam, antičke tradicije i navike još uvijek egzistiraju. Čak i u ovim suvremenim danima, kada se čini da je čovjek sve više usmjeren prema ezoterizmu, preživljava jedan nedodirnuti svijet gdje nas većina plemenitih i viteških vrijednosti još uvijek nadahnjuje: to je BUDO.

BUDO znači «put mira kroz vježbanje borilačkih vještina». Ova riječ dolazi od pojma BUSHI (koja znači aristokrat, vitez, zaštitnik i čuvar utemeljenoga reda, jamac pravde i nositelj najviših etičkih i moralnih načela: on je čuvar Hrama) i DO (koji označava Put, potragu za duhovnošću). BUDO je, dakle, put viteza kao čovjeka koji utjelovljuje najplemenitije osobine, te ih primjenjuje za dobrobit društva.

Ova tema je vrlo opsežna i bio bi potreban dugi esej da bi se analizirala u detalje, zato ćemo opisati samo simbolični izraz triju važnih aspekata začetka prema BUDO-u: DOJO (mjesto gdje se vježba Put), DOGI (odora za Put) i REIGI (obred Rituala).

DOJO je simbolički usmjeren prema Zemlji, Čovjeku i Univezumu koji su objedinjeni u harmoniji. U njegovom unutarnjem prostoru postoje određena područja simbolički povezana sa posebnim energijama, entitetima i brojevima.

U sredini sjevernog zida je SHINZA, koja doslovno znači «mjesto gdje biva Duh Srca», ili «boravište Bogova». U tome području smješten je oltar (TOKONOMA), iznad kojega je postavljena sveta kaligrafija i gdje se postavljaju mačevi (KATANA) i ostali sveti predmeti što se koriste u ritualu. SHINZA mora biti duboko poštovana od članova, jer spiritualno predstavlja Izvorni Duh: to je Sancta Sanctorum dojo-a. SHINZA je mjesto gdje suptilne energije protječući od Izvornog Duha Srca komuniciraju sa Duhom Srca svakoga vježbača. To zajedničko protjecanje energije formira Eggregore BUDO-a.

SHINZA je anti-kaos, predstavlja Kozmički Red koji proizlazi od Kreatora. Desno od SHINZA-e je KAMIZA, doslovno «mjesto gdje počivaju duhovi vatre i vode». KAMIZA simblizira elemente prirode: prema istočnoj tradiciji, element Vatra – Kreativnost smješten je južno i vezan je uz ljeto; Metal – Intuicija smješten je zapadno i povezan je sa jeseni; element Voda – Mudrost smješten je sjeverno i povezan je sa zimom; element Drvo –Sposobnost Zamišljanja smješten je istočno i vezan uz proljeće; Zemlja – Volja pozicionirana je u centru.

KAMIZA, pored mitskog sjedinjenja s vatrom, vodom i ostalim elementima, predstavlja isprepletenost muškog i ženskog, ljubavi i duha.

Lijevo od SHINZA-e je SHIMOZA, mjesto gdje su očuvani duhovi predaka. Simbolizira moć prošlosti, temeljno iskustvo evolucije svih ljudskih bića, životinja i biljaka. Jedinstvo SHINZA – KAMIZA – SHIMOZA je trojstvo koje bi se trebalo usporediti/stajati bok uz bok sa univerzalnom disciplinom ezoterije.

Južno se nalazi HIKAE SEKI kole doslovno znači «mjesto gdje se bilježi»: to je mjesto namjenjeno učenicima, početnicima, onima koji žele biti inicirani. To je mjesto povezano sa ženskim, sa primanjem i, u biti, namjenjeno je učenicima koji trebaju učenje od Majstora (SENSEI); on stoji sjeverno, ispred SHINZA-e, područja vezanog uz muško i emisiju (zračenje).

Centralna linija simbolički sječe dojo na dva dijela, desno i lijevo, istok i zapad. To se zove SEITCHU SEN. Ono predstavlja os (srednju liniju) vidljivoga svijeta, horizontalnost, ravninu (plohu) manifestacije čovječanstva na zemlji. To je simbol interakcije između neba i zemlje. Desno od te linije sjede najsposobniji učenici, lijevo sjede još neiskusni. Tradicionalno dojo se ne grije kako bi se osjetile klimatske varijacije i mirisi godišnjih doba.

Dojo je blagoslovljen ritualima pročišćenja (MISOGI) i egzorcizma (HARAI), kako bi se pozvali blagotvorni duhovi (KAMI) i otjerali neprijateljski entiteti. Ritualno posvećeni dojo je zaštićeno mjesto, sa svojom vlastitom dušom, mjesto gdje je vježbanje sigurno, daleko od indiskretnih pogleda, nepovoljnih utjecaja neprosvijećenoga svijeta i sumpornih emanacija nevidljivih i zlih svijetova. Dojo je sveti ograđeni prostor, magični zaštitni krug što duhovnim ljudima dozvoljava da nastavljaju svoje osobno istraživnje i napredak.

U dojo-u bi trebali vladati altruizam, ili poštivanje drugih i zahvalnost na učitelju. Ovi osjećaji, KANSHA, trebali bi izražavati zahvalnost i prema svim ostalim vježbačima. Deshi (učenici) trebaju slušati Majstora u tišini i receptirati (primati). On, naprotiv, mora prenositi što bolje moguće, otvoriti svoje srce sa radošću i milosrdnosti, i davati bez ikakve rezerviranosti. Jedini neprijatelj kojeg je potrebno uništiti jest sebičnost, osjećaj koji razdvaja, istinski i zastrašujući demon. Samo onaj koji daje može primati: to je ono što izdvaja istinskog Majstora.

Riječ DOGI čini DO («put»), i GI («odijelo, odora»). To je, dakle, odora za vježbanje Puta. Ova odjeća sastoji se od KEIKOGI (bijele pamučne hlače i jakna), OBI (crni ili bijeli pojas) i HAKAMA (crna, plava ili bijela hlače-suknja).

Prije oblačenja DOGI, svatko je obavezan u tišini skinuti svoju svakidašnju odjeću. To simbolički znači da se napuštaju negativni aspekti i utjecaji neprosvijećenoga svijeta. Nakon toga, sa odgovarajućim stavom, oblači se odijelo za vježbanje Puta, tražeći nedostajuće odlike.

KEIKOGI je bijeli, simbolizira integritet, iskrenost i moralnost. Bijelo također predstavlja svijetlost, znanje, jasnoću i nevinost. Fizički je povezano sa sunčevom svijetlosti, koja se prizmom može razdvojiti na sve boje Puta. Bijelo je simbol izvornoga. Balansirajući između tri lica ljudske prizme (intelektualnoga, koje vodi do istine; emocionalnoga, koje vodi do ljubavi; fizičkoga, koje vodi do mudrosti), moguće je prikazati boje ili vrijednosti uključene u bijelu svijetlost.

Jakna bi se trebala oblačiti počevši od desnog rukava; točan slijed je isti za hlače i hakamu, oblačeći prvo desnu nogu. Desna strana označava pravednost, odanost i razum («moralno poštenje» odnosi se, zapravo, na dobre ljude). Suprotno tome, lijeva strana je povezana sa intuicijom, ljubavi, senzibilnošću, ali isto tako i sa tamom, neiskrenošću i licemjerjem (za zlu osobu često se kaže da je «zlokobna»).

OBI (pojas) se opasuje oko trbuha u smjeru sata ili s desna na lijevo. Treba napomenuti da se pokreti u tome smjeru primjenjuju u ritualima magije prirode, dok pokreti u obrnutome smjeru koriste se u ritualima crne magije.

Pokreti opasavanja pojasa vezuju solarne i lunarne aspekte pojedinca. OBI isto označava i centar (HARA), koji se nalazi oko dva centimetra ispod pupka, gdje je mjesto izvora svete vatre (SEIKA TANDEN). Čvor na pojasu je čvor iskrene-ljubavi i predstavlja oblik horizontalne osmice (¥), simbol beskonačnosti. Ovaj simbol predstavlja evoluciju ljudskih bića, obnavljanje energija krečući se u svim smjerovima, te beskonačno lutanje ljudskog duha u potrazi za alkemičnim sjedinjenjem sa univerzalnom dušom.Čvor također obuhvaća pasivnu receptivnost uma nasuprot stvaralačke aktivosti Božanskoga. Taj nas čvor OBI-a podsjeća na čvorove-ljubavi Masonskoga hrama, simbola bratstva, čuvanja i zaštite tajni.

HAKAMA je tradicionalna odjeća: to je prvi znak koji izdvaja člana BUSHI (vitez) klase. Može se nositi od razine shodan (crni pojas) pa nadalje. Istovremeno, komegod je dozvoljeno nositi Hakama-u, obavezuje se na velike dužnosti i odgovornosti. Prve i osnovne su: lojalnost, hrabrost, poštovanje, milosrdnost i iskrenost. To su osobine koje obilježavaju istinskog viteza. Najviše razine (od 6. Dan nadalje), ako su počašćene naslovom SHIHAN («osoba na koju se treba ugledati»), može nositi bijelu Hakamu – simbol ostvarenja integriteta.

Čvor prednjih vezova na hakami ima oblik križa – simbol aktivnosti i napornoga učenja. To je unija horizontalnog i vertikalnog, pasivnog i aktivnog, muškog i ženskog. To je simbol koji ujedinjuje suprotnosti. Ovaj križno-oblikovani čvor postavljen je ispred SEIKA TANDEN – mjesto gdje je izvor svete vatre.

REIGI (obred ili ritual) uključuje sve stavove, ponašanja i pozdrave koji se primjenjuju u dojo-u. Ritualnost je najbitniji aspekt svih početnih škola. Kao što je prije opisano, dojo je mjesto posvećeno potrazi za Putom, ali to posvećenje nije od koristi ako nije zaštićeno i potvrđeno tradicionalnom ritualnošću, ono je usmjereno prema preživljavanju i provođenju moralnih implikacija. Rituali se razlikuju ovisno o razini rada i učenja i trebali bi se živjeti i točno poštivati.

Svaka tradicionalna borilačka vještina ima svoju karakterističnu etiketu, ali postoje i zajedničke točke: poklon u stojećem položaju (RITSUREI) ili sjedenje na koljenima (ZAREI) prema dojo-u, prema partneru i prema oružju.

Pri ulasku u dojo i područje namjenjeno vježbi, uvijek bi trebalo ulaziti prvo desnom nogom. Uz razloge koje smo već objasnili, potrebno je dodati da kretanje desnom nogom obilježava dobrovoljnu akciju inspiriranu plemenitim osjećajima što potvrđuju osobine kao što je lojalnost, hrabrost, pravednost i integritet.

Pravilno sjedanje u seizu, prvo spuštajući lijevo koljeno na strunjaču, simbolizira namjeru žrtvovanja odlika vezanih uz materijalni svijet i napuštanje svih negativnih utjecaja.

Još jedna zajednička točka u cijelom BUDO-u je udaljenost, ili MAAI. Ova riječ sastavljena je od MAA, što znači «prostor-vrijeme», i AI, što znači «harmonija». Ono predstavlja neophodan idealan prostor za postizanje potpune harmonije s partnerom. To je vrhovni prostor gdje se konflikti mogu riješiti mirnim putem, poštivajući Božanski Slijed. Što je vježbač (Majstor) sposobniji, veća je udaljenost, jer sposoban vježbač može premostiti udaljenost svojom duhovnom svijetlošću, i upravo zbog toga direktan kontakt u konfliktu je beskoristan. Potencijalni neprijatelj biti će osvijetljen vrtlogom ljubavi i suosjećanja koje ga transformira u bolje biće, što razvija društvo temeljeno na toleranciji i međusobnoj kooperaciji.

Istinski ritual ne može biti održan ako nije baziran na pouzdanoj naravi (ćudi). Idealno okruženje dopušta razvoj uzajamne iskrenosti i paranormalnih sposobnosti vezanih uz iznimno osjetljive i intuitivne percepcije (HARAGEI).

Zahvaljujući ovim moćima (sposobnostima), intencije, osjećaji, misli i sama bit partnera može se razumjeti i, konačno, može se pronaći sklad – koji je odraz univerzalne harmonije na zemlji.

 

 

 

Paolo Nicola Corallini Shihan